Dvadeset i prvi vijek

Zaledila si more, najluđe valove
I sakrila si bore, prve bore najslađe, od mene
Gdje si ti plavooka, ne teče med i mlijeko
Daleko srce od oka, voli li te neko
Još nosim stari džemper, što si mi isplela
I zauvijek mi srce prepolovila
Kad ulice su puste, tramvaji drijemaju
I kad me magle guste gutaju
Pola srca kuca samo, pola je kod tebe
Kad životu puno damo on nas pojede
Dvadeset i prvi vijek nam draga dolazi
A tebi nema traga
Dvadeset i prvi vijek nam draga dolazi
A sreći nema traga
A sreći nema traga
U krevetu je doručak, a ljubav izvan njega
S tobom je i rastanak, strasniji od svega
Prozor tvoj još gori, svjetionik što ne blijedi
Ja ne znam ko me stvori, da gubim sve što vrijedi
Kad zvijezde nebom pališ, tišina zapjeva
Koliko mi fališ, da li znaš
Ništa mi ne vrijedi, i moj život blijedi
Poput starog blue jeansa
Dvadeset i prvi vijek nam draga dolazi
A tebi nema traga
Dvadeset i prvi vijek nam draga dolazi
A sreći nema traga
A ѕreći nema tragа